Dođete li gladni na petrinjsko Kupalište, vjerojatnost je velika da će Vas obmanuti...iskustvo mi govori...
Na našem kupalištu, koncesiju drži caffe bar Croatica, u vlasništvu poznatog Petrinjca – Britve. Već je peta godina kako je koncesija dodjeljena, a to je i zadnja (ako se ne varam koncesija je dodijeljena na vrijeme od 5 godina) po kojoj je dopustivo trenutno stanje. Nepostojanje programa, nepostojanje volje za obavljanjem posla, nepostojanje dovoljnog broja obučenog osoblja (konobara)...puno je razloga zašto dosadašnji koncesionar to nebi trebao ubuduće biti. Jedan od glavnih razloga je očita pljačka, u vidu mjenjanja cijena u trenutku naplate i nepostojanja normativa. Naravno da to nije problem samom koncesionaru, jer on preko tjedna obavlja normalnu prodaju svojih usluga na Trgu Hrvatskih branitelja, a vikendom državne službe poput financijske i ostalih inspekcija – ne rade. A koncesionar u to vrijeme ''pljačka pošten narod''. Prvi puta kad mi se desila slična stvar – mislio sam da je problem u meni i da sam krivo čuo, međutim sinoć sam dobio potvrdu ovog načina krađe.
Za šankom dužine oko 20ak metara radi četiri (brojkom: 4) ''konobara''. Od te brojke, jedan je ''leteći'' i uzima narudžbe iz specijalno odabranog društva koje se uspije ugurati za nekolicinu stolova koliko ih je tamo. No, nebitno i to. Na svaku narudžbu, bilo čega, čeka se preko 20 minuta, a da ne pričam kako ne postoji način da se saznaju informacije (cijene) o njihovim artiklima. Cijenik ne postoji. Kad smo napokon (ja i još jedna osoba kojoj ne želim nametati odgovornost) došli do spoznaje o cijenama ćevapa - koji su nas svojim mirisom privukli do već spomenutog mjesta, odlučili smo se za malu porciju, a na kraju nas je izašlo isto.
Naime, velika porcija ćevapa na kupalištu košta 25 kuna, a mala 15. Nerealno? Možda, ali ipak smo htjeli probati... Međutim kad je došao trenutak naplate, konobarica mi je uputila umalo prijeteći pogled i izrekla besramno
PEDESET. Na to sam ja postavio pitanje da li se radi o dvije male porcije, što je ona kimanjem glave potvrdila. Pitao sam i
kako sad pedeset ako je jedna porcija 15? Dobio sam odgovor u smislu ''odj... više u troskoku'' i kusur od stotke. Naravno, mojih 50 kuna. Ni u kom trenutku nije se zapitala hoće li požaliti tu odluku da mi ukrade 20 kuna, niti je trepnula i hladno mi naplatila tri i pol porcije umjesto dvije. Sve se ovo dogodilo sinoć, na Prvom glasu Petrinje 2007, i ovaj tekst nebih pisao da se nisam osjećao povrijeđenim na više razina. Intelektualno, jer se osjećam glupanom što sam uopće želio kupiti hranu i materijalno – jer me prevarila za dvije pive u bilo kojem caffe baru. Kako bi se vi osjećali kad bih vam za čitanje ovog teksta naplatio 20 kuna? Jadno, zar ne?
Mislim da je krajnje vrijeme da se stane svakodnevnom lopovluku na kraj i da se objelodane obmane koje nekim ljudima izgledaju sasvim normalno. Ti neki ljudi, zadovoljno trljaju ruke i glade si bradu, omašćenu novcem prevarenih i izigranih gostiju...
Prvih godina, čak je i postojao program po kojem je svaki vikend DJ Tratinčica održavao plesne večeri generacije '62. za mlade koji danas izlaze, a mahom su to generacije osamdesetih godina prošlog (dvadesetog) stoljeća...
Prilažem i dokaz - fotografiju "porcije" sa 4 ćevapa. Gornji dio lepinje je maknut radi prikaza da ustvari je riječ o maloj porciji.
