|
Utorak, 02.09.2008 20:53 |
Autor: Marela Morić
|
|
Tri boje hrabrosti
U vašim očima - naše srce počiva.
|
|
Samo pogled na sve one koji su večeras bili na svetoj misi zadušnici, bio je dovoljan da slike prošlosti ponovo postanu stvarne i da oživi onaj dan od prije 17 godina. Sjećanje na 2. rujan 1991. godine, kada je naš grad pretrpio jedno od najtežih razaranja u svojoj povijesti i kada nismo ni slutili da je to početak Domovinskog rata i svih strahota koje smo proživjeli.
Nitko sigurna sam, nije zaboravio da je toga dana potpukovnik Slobodan Tarbuk, u 12 sati i 18 minuta naredio ispaljivanje granata prema Vili Gavrilović. Tim činom počeo je prvi otvoreni napad na grad, a razarani su Dječji vrtić, crkva svetog Lovre, Srednja škola, Općinski sud, Slavijatrans, Gavrilović, Tvornica obuće, zgrade Gradskog poglavarstva i Bolnice... naši domovi.
U sisačku bolnicu toga dana dovezena su 3 pripadnika ZNG-a i 11 civila. Na današnji dan poginuli su pripadnik ZNG-a Nikola Lokner, djelatnik MUP-a Andrija Rokić i civil Stjepan Bučar. Za njih i sve poginule, nestale i zatočene hrvatske branitelje i civile, župni vikar Mihill Gojani služio je na samom početku „Dana sjećanja 2008“, u župnoj crkvi svetog Lovre svetu misu zadušnicu.
„Dok sam razmišljao što reći, jer iskreno, jako malo znam o ovom kraju, vidjevši ovu svijeću koju ste ovdje stavili u znaku crvene, bijele i plave boje, mislio sam da je ovo važno spomenuti.“, rekao je na početku propovijedi župni vikar Mihill Gojani.
Rekao je da crvena boja u liturgiji uvijek znači mučeništvo. "Poistovjetio bih to ujedno i s krvi prolivenom svakoga od vas, vaših sinova, unuka, supruga. Krv mučenička koja znači jedno predanje ali i žrtvu za druge. Bijela je zapravo plod crvene i njihove krvi. To je mir koji mi danas uživamo. Mir bez kojega ne svaki život ne bi bio radostan, ali opet sjećajući se naših koji su svoje živote dali za taj mir. A plava boja je boja neba. Boja neba koji su vaši sinovi, nečiji otac, suprug ili brat zaslužio. Zaslužio nebo zbog toga što je svoju krv i svoj život nesebično dao za druge.“
Dok uživamo bijeloj boji mira, kojeg danas imamo, uvijek se trebamo sjetiti one prve, crvene boje. „To su naši dragi koji su poginuli. Za njih treba moliti, kako bi i mi, danas-sutra s ovoga života mogli prijeći u život vječni i s njima se opet radovati u krilu Oca nebeskoga.“
Pročitajte ili dodajte komentar. Jako lijepo sročeno. Kao što smo neki dan na Ovčari napisali:
Neka im je vječna slava i HVALA. Sav se naježim kad se prisjetim jeseni prije 17 godina, bili smo još razigrani klinci, a nosili smo automacke puške. Odrasli smo za par tjedana i najljepše godine proveli u ratu. Danas živimo, kako živimo, ali ne mogu shvatiti da ljudi koji vode ovaj grad surađuju sa do  jučerašnjim neprijateljima. Pitam Vas, da su "oni" slučajno dobili ovaj rat, da li bi mi imali pravo glasa u vlasti?? imao bi kako ne bi imao čak bi i imao jedna usta više! a našim svim poginulim u domovinskom ratu vječna slava i hvala! pa i u onoj vlasti koja je njihova bila, koliko od nas je imalo pravo glasa u vlasti?
ne ponovilo se
a poginulima vječna slava !!
|
|
|
Najave događanja |
|
|
Vijesti 
Gosti: 20 
Registrirani: 8
da popravi prosijek 
